VESLAČKI KLUB „ISTRA“ povjesni je slijednik kluba koji je registriran 19. rujna 1886.g. u Puli pod nazivom SOCIETA NAUTICA „PIETAS JULIA“, sa sjedištem na vrlo specifičnom napuštenom brodu za vađenje pijeska iz mora, usidrenom u tada neuglednoj pulskoj uvali Mandraccio, isprijed današnjeg Veslačkog doma „ISTRA“. Taj specifični brod ( pontone scavafango ) potonuo je 1904.g., pa su imućni suvlasnici Kluba već naredne godine izgradili Veslački dom s jednim hangarom na lokaciji današnjeg Veslačkog doma ”Istra”. Prvi vlasnik i predsjednik toga Kluba, koji se sastojao od veslačke i jedriličarske sekcije (jedriličarska sekcija imala je sjedište na Vargaroli), bio je NATALE VARETON. Uz njega prvi članovi Uprave bili su: STEFANO SUPPAN (prvi tajnik Kluba), GIUSEPPE PETINELLI (prvi direktor Kluba), ERNESTO ROBBA, CRISTOFORO COSSOVEL, FRANCESCO MALUSA i ANTONIO MARTINA.

Na sasvim drugim temeljima, nekako u isto vrijeme (nepoznat je točan datum utemeljenja) u Puli je započeo djelovanjem Veslački klub „SERENISSIMA“, smješten pod nadstrešnicom na periferiji pulske luke, u blizini današnjeg objekta Cementare Pula. Za razliku od bogatog članstva „Pietas Julie“, članstvo „Serenissime“ činili su radnici i sitni obrtnici, koji su klub uzdržavali članarinama i osobnim prilozima. Poznato je da je taj klub djelovao do 1930. g., kada je pod pritiskom Talijanske fašističke vlasti bio ugušen i pripojen klubu „Pietas Julia“.

Veslanje, kao jedna od najstarijih olimpijskih disciplina, koja je svoja pravila definirala na čuvenoj Henlejskoj regati održanoj u Englskoj 1839. g., a koja je usvojila i doradila FISA (Federation Internationale des Societes d’ Aviron – Međunarodni veslački savez) utemeljena 25. lipnja 1892.g. u Torinu, u Pulu je stiglo malo kasnije nego li u ostale gradove Austro-ugarskog carstva. Zanimljivo je istaći kako je među pet početnih utemeljitelja FISA-e bio i Jadranski veslački savez, utemeljen 1889.g., sa sjedištem u Trstu i u kojemu su članovi bili i veslački klubovi iz današnje Županije istarske: „ADRIATICO“ iz Poreča i „PIETAS JULIA“ iz Pule. Poradi usporedbe, možemo navesti da je športsko akademsko veslanje u Zagreb dovedeno iz srednje Europe također vrlo rano. Tako već 1875.g. nastaje „Prvo hrvatsko veslačko i ribarsko društvo“, koje se ipak nije razvilo u značajniji veslački sport, jer pred sami I. sv. rat, 1914. g. u Zagrebu se ponovno utemeljuje tzv. Stručni odbor za veslanje (sekcija) pri Hrvatskom športskom savezu.

Veslačka sekcija SOCIETA NAUTICA „PIETAS IULIA“ je za početak nabavila čamac sa 6 vesala i nazvala ga „EPULO“, kojega je izgradio tada čuveni graditelj s Maloga Lošinja MARTINOLICH. Pored toga, nabavili su i kombinirani čamac na vesla i jedra koji se zvao „FAVERIA“, što ukazuje na poimanje ovoga športa u njegovim začecima. Klub „Pietas Julia“ je 1. srpnja 1887.g. prvi put nastupio na regionalnoj veslačkoj regati u Trstu i s čamcem „Epulo“ osvojio treće mjesto, iza „Adriatica“ (Poreč) i „Salvorea“ (Piran). Na petogodišnjicu inicijative za utemeljenje kluba (16.08.1891.g.) organizirana je regata u Fažanskom kanalu. Na toj regati Klub je nastupio sa svojim novim ponosom: četrvercem s pomičnim sjedalima, što je predstavljalo revoluciju u veslanju.

U početku svoga djelovanja veslački klubovi iz Pule uglavnom su imali rekreativno-natjecateljsku narav i ne može ih se usporediti s današnjim športskim veslanjem. Međutim, od samoga početka veslački šport je utemeljen na časnoj borbi, elitizmu, voluntarizmu, amaterizmu i olimpizmu, što gaji do dana današnjega.

Pages: 1 2 3 4 5 6