Sve do tridesetih godina prošlog stoljeća Societa nautica „Pietas Julia“ nema većih ambicija i ne postiže značajnije rezultate. Regate su organizirane za prestiž i rekreaciju, redovito popraćene izletima i feštama. Na takovoj jednoj regati u Trstu 1896.g. Klub je osvojio prvo mjesto na stazi dugoj 4000 m. Poslije I. sv. rata Klub je intezivirao svoju aktivnost i učvrstio je suradnju s postrojbama ratne mornarice, što je postala redovita praksa u svakom narednom poraću. Zanimljivo je da je Klub u dnevnom listu „L’ Azione“ od 13. ožujka 1920.g. oglasio prijam djevojaka u žensku veslačku sekciju. To je također vrlo napredan pokušaj, s obzirom da je žensko veslanje postalo olimpijskom disciplinom tek 70-tih godina 20. stoljeća. Fašistička uprava u svojoj ekspanziji tražila je od ovoga elitističkoga športa da opravda svoje postojanje, pa su zaredale i ozbiljnije regate u organizaciji Kluba, a s njima i uspjesi i ekspanzija veslanja. Tako je 1930.g. Klub organizirao u Fažanskom kanalu Prvo studentsko veslačko prvenstvo Jadrana, a potom i Izlučno natjecanje tadašnje Provincije Istre za odlazak na Prvenstvo Italije u Comu. Na Trećem studentskom veslačkom prvenstvu Jadrana 1935.g. „Pietas Julia“ je osvojio prvo mjesto isprijed Riječana. Klub je impozantnom svečanošću 19. rujna 1936.g. proslavio svoju 50-tu godišnjicu, koju je „začinio“ tradicionalnim izletom na Brijune.

Početkom II. sv. rata Klub prestaje s radom sve do kolovoza 1947.g., kada Sportsko društvo „PROLETER“ utemeljuje veslačku sekciju u sačuvanim prostorijama Veslačkog doma. Bivši plovni park je tijekom rata uništen ili prebačen u Rovinj, Poreč i Rijeku, ali nije vraćen u novoutemeljenu sekciju, pa je za novi početak djelovanja Kluba u Zagrebu nabavljen jedan osmerac i jedan samac. Nabavljena je i jedna jola za obuku veslača i tako je nastavljen povjesni hod veslačkog športa u Puli. Već koncem 1947.g. veslanje se osamostaljuje u zaseban Veslački klub „JADRAN“ i to ime nosi do 1949.g., kada dobiva ime „VIKTORIA“. 1954.g. veslači odlučuju Klubu dati novo ime „ISTRA“, koje do danas ponosno nosi.

Veslački klub je 1951.g.počeo jačati i omasovljavati se, pa su mu postojeći prostori postali pretijesni. U eri sveopće narodne izgradnje i obnove, postojećem hangaru dograđuje se još jedan na istočnoj strani i na hangarima se podiže kat zgrade s prvom zatvorenom teretanom, koja je danas pretvorena u memorijalnu društvenu prostoriju, prepunu sačuvanih pehara. U akciji prikupljanja sredstava za tako veliki poduhvat istakao se tadašnji prvi poslijeratni trener Kluba GIORDANO GIURINA, koji je i bio glavni pokretač obnove veslanja na zasadima iz davne 1886.g. i na mjestu gdje je pulsko veslanje utemeljeno. Očito je da je čvrsto utemeljeno, kada je uspjelo preživjeti mnogobrojne interese, režime i povjesne situacije i ustaliti se u svome sadašnjem Domu, koji je od 2004.g. i formalno-pravno u klupskom vlasništvu. Veslačkom domu 1987.g. spretna i sposobna ekipa čelnika predvođena STANKOM VAREŠKOM i dr. LEMSOM JERINOM  dograđuje zapadni hangar i staklene kupole na katu, te on poprima sadašnji izgled, koji je generacija veslača predvođena najdugovječnijim poslijeretnim (II. sv. rat) predsjednikom DRAGANOM STANKOVIĆEM još više osuvremenila iznutra i izvana, te ga proširila i sačuvala od propadanja.

Pages: 1 2 3 4 5 6